​

Želje i čestitke u zimskim mjesecima nezaobilazna su tematika. Spotičemo se o dobronamjernost jer prolaznost vremana kuca neki novi početak. Ta ideja da ćemo opet moći početi iznova daje nam optimizam. Pri tome vrednujemo sebe i druge u dogovorenim protocima vremena sve s idejom reda. Uredili smo poznate vanjske okvire vremena kako bismo se manje bavili onim neizvjesnim elementima kad smo se više ogledali u prirodi, strahujući za sutra. Moderno doba viškova dalo nam je mogućnost tješenja, hrabrosti i nade u poznatom, prihvaćenom i ritualnom. Tako je i s željama i čestitkama, štite nas svojom simbolikom nade i dobra pred “neizvjesnim”novim. Želja za srećom pretočena je u nadu...zapakiranu u boje i zašećerenu riječima. 

​

             Blago/blagost je u tim danima dato (blagdanima), što se vidi i iz kratkih želja na čestitkama:

​

“...da mnogo godinica proživjeli i blagdane u blagoslovu provodili..., štogod ti sebi sama želiš nek ti nebo udijeli...tvoju milu kartu primil,vrlo me veseli da me se sjećaš, preporučam se i nadalje..., želim u zdravlju Novu Godinu sa svima da provedete..., čestitam Vam blage dane želeći da ih sretno skupa s roditeljima provedete...,Bog dragi dao da ga sa vašima milima u zdravlju i zadovoljstvu sprovedete..., sve milo i dobro od Krampuša...leti leti anzischkarta mala, leti brzo do njezina stana...staro doba mi eto ode a evo dođe, novo, novo leto...!”

 

Želje i čestitke u zimskim mjesecima kada su se slavili “blagi dani” početkom 20. stoljeća upućivane su diljem Trojedne Kraljevine i Markgrofovije Iste na različitim jezicima. Osim tiskanog hrvatskog jezika na čestitkama često nalazimo otisnuto Prosit Neujahr, Glückliches Neujahr, Fröhliche Weihnachten, Boldog karacsonyi ünnepeket i Boldog uj evet!

Jednostavno objašnjenje za takvo što nalazimo u rasprostranjenosti tipiziranih božićnih i novogodišnjih motiva na čestitkama koje su bile u poštanskom prometu diljem Austro-Ugarske Monarhije. Na austrougarske motivski tipizirane čestitke koje su korištene na „hrvatskom tlu“ dotiskivani su jezici poput njemačkog, mađarskog, talijanskog, češkog i hrvatskog teksta čestitke. Tiskane poruke na hrvatskom jeziku glasile su:  Sretan Božić, Čestit Božić, Sretno novo ljeto/Sretno novo leto, Vesele Božićne praznike i Sretna Nova godina.  Kad se pogleda prva pronađena poštanski upotrebljena novogodišnja čestitka iz 1880. Spiridona Tocigla, na njoj  nema ništa dekorativnog, ukrasnog ili slatkoriječivog. Riječ je o marketinškom potezu, reklami za vlastiti poduzetnički pothvat koji je nastao kao odgovor na sličan potez godinu dana ranije u svrhu popularizacije i kurtuazije.

 

Čestitke desetak godina kasnije od 1890.-tih već prikazuju motive anđela i djeda Mraza ( kao one iz galerije od 1899. godine) te sve više profanih i sakralnih motiva poput jaslice, svijeće, prašćića, dječice, poklona, djeda Mraza i sl. ali s izuzetno rijetkim tipičnim hrvatskim motivima. Stoga te prve čestitke koje su bile u opticaju na hrvatskom tlu treba razumijeti kao tipizirane razglednice koje su bile gotovo identične svuda diljem Austro-Ugarske Monarhije. 

​

Hrvatski doprinos takvim čestitkama moguće je uočiti tek kada su čestitke tiskane u npr. Svjetlotiskarskom zavodu Rudolfa Mosingera, ako se na njima javljaju tipični nacionalni motivi ili se na njima pojavljuju ilustracije koje su izradili hrvatski umjetnici poput R.Auera, I. Tijardovića, R. Maurovića, S.Tomerlin i V. Kirina.   

​

Novogodišnje čestitke koje je tiskao Rudolf Mosinger tj. Svjetlotiskarski zavod do 1910. koristile su umjetničke predloške mnoštva autora diljem Austro-Ugarske Monarhije poput onih R. Auera ili austrijskih ilustratora R. Kratkya i Sergiusa Hrubya.  Motivi na takvim čestitkama gotovo su uvijek ambijentalni i rijetko kad prikazuju svece, svijeće, anđele i sl, već tipično secesijski ženski lik i vegetativne motive ali i snijeg, zimski ugođaj, sport na snijegu i sl. Božićnom ugođaju doprinose vegetativni zimski motivi poput imele, jelke, božjakovine i sl. Čestitke Svjetlotiskarskog Zavoda R. Mosinger bile su često namijenjene francuskom, češkom ili austrijskom tržištu te je zbog toga tekst čestitke bio na drugim jezicima.  

​

Posebnu pažnju početkom 20. stoljeća zasigurno su izazvale tzv. mehaničke (interaktivne) čestitke jaslica. Riječ je o čestitkama koje su se dodatnom interakcijom korisnika tj. otvaranjem ili pomicanjem dijelova pojavljivale jaslice u 3D. Takve čestitke nisu rađene na hrvatskom tlu ali su upotrebljene u hrvatskom poštanskom prometu. Zanimljive su i taktilne čestitke koje upotrebom drugima materijala osim papira, poput svjetlucavih niti, plastike, metalnih aplikacija, perja i sl. dočaravaju treću dimenziju.   

​

Na hrvatskom tlu među zanimljivijim čestitikama početka 20.stoljeća mogu se izdvojiti one nastale u seriji karikaturista Eduarda Dworaka koji je djelovao kao češki umjetnik u K.u.K. mornarici u Puli. U sklopu njegovog velikog opusa razglednica satiričnog tona mogu se uočiti i čestitke profanije tematike koje prikazuju mornare koji konzumiraju alkoholna pića i hranu, ukrašavaju jelku te slave Novu godinu. Osim novogodišnjih i božićnih čestitki između dva rata pojavljuju se učestalo i čestitke vezane uz blagdan sv. Nikole na kojima dominira motiv Krampusa a ne sveca sv. Nikole te je temeljem vizualnog prikaza i teksta “Krampuš” bio taj koji je određivao da li je netko dobar ili loš. Zanimljiva je serija izdanja Čaklović gdje su djeca prikazana kao Krampusi koji daruju šibe ili darove.

 Bogatstvo i raznolikost poruka i motiva na čestitkama moguće je sagledati u albumima čestitki koji su bili tipični za modu sakupljanja čestiti i razglednica kraja 19. i početka 20. stoljeća. Na žalost zbog učestalog uništavanja albuma razglednica ili čestitki kao cjeline, izgubio se kontekst sakupljanja čestitki te je suvremeno razumijevanje te teme ograničeno na  rijetke primjerke sačuvanih albuma čestitki u arhivskim fondovima, muzejskim zbirkama ili privatnim kolekcijama. Tek sagledavanjem tiska i nakladnika čestitki, ilustratora, proizvodnje čestitki te albuma u kojima su se sakupljale moguće je razumijeti kakvi su bili tisak, ilustracije, naklade, običaji slanja i primanja te sakupljanja čestitki u blagdansko vrijeme. Albumi čestitki pružaju detaljne informacije o pošiljatelju, temama sakupljanja, kontekstu slanja i primanja čestitki. Jedan od takvih je i album Helene Hadžić koji dočarava kontekst čestitki, zahvaljujući riječima, stilu i samom stilu sakupljanja, koje je učiteljica primjenjivala, uočavaju se odnosi i važnost dopisivanja kraja 19. stoljeća. Toplina, predanost, isčekivanje i iznenađenje koje se isčitavaju iz pisanih želja koje otkrivaju čestitke, čini nas ranjivima i spremnijima da na trenutke usporima pred novim početkom s nadom ....

​

dr.sc. Iva Salopek Bogavčić

​